Smisao i odnos

Relatio

Odnos kao primarni nosilac
Kanonski aksiom projekta

Odnos kroz koji razlika postaje smislena i proizvodi posledicu u drugom delu sistema.

Smisao nastaje kroz Relatio.

Zašto ovaj pojam postoji

Veza još nije smislen odnos. Dve stvari mogu biti povezane, slične ili u korelaciji, a da ta veza ne menja šta bilo koja od njih može da uradi. Relatio imenuje odnos u trenutku kada razlika počne da proizvodi posledicu.

Definicija u sistemu

U Semonici je Relatio primaran. Smisao nije izolovana tvar smeštena u jednom objektu pa poslata drugom. Smisao nastaje kroz odnos u kome razlika postaje važna.

Relatio ne zahteva sličnost. Sličnost je jedan mogući oblik odnosa; komplementarnost je drugi. Uzajamnost, suprotnost, sprega, zavisnost, povratna veza i vremensko usklađivanje takođe mogu graditi smislen odnos. Pitanje nije: „Koliko su A i B slični?”, nego: „Šta njihov odnos omogućava, ograničava ili menja?”

Zato okvir može da opiše i rezonancu sličnih obrazaca i uzajamno prilagođavanje različitih, ali komplementarnih sistema, bez svođenja oba slučaja na jednu meru sličnosti.

Primer

Pčela ⇄ cvet. Njihovi oblici nisu kopije. Njihove razlike ulaze u uzajaman ekološki odnos, pa svako postaje deo selekcionog okruženja onog drugog.

Šta ovaj pojam nije

Relatio nije samo link, korelacija, mera sličnosti ni jezička asocijacija. Sve to može ukazati na odnos, ali samo po sebi ne dokazuje smislenu posledicu.

Formalna / operativna napomena

Kanonske formulacije: „Deus sive Relatio.” · „Smisao se ne dodaje odnosu. Smisao nastaje kroz odnos.”