Stanje i vreme

Tonus

Stanje spremnosti
Kanonski pojam

Stanje spremnosti sistema da dobro izvede sledeću akciju u sadašnjem sklopu i kontekstu.

Tonus ne govori koliko je sistem napet, nego koliko je dobro podešen za ono što sledeće treba da uradi.

Zašto ovaj pojam postoji

Spremnost se često meša sa maksimalnom aktivacijom. Tonus odvaja korisnu spremnost i od mlitavosti i od preterane napetosti.

Definicija u sistemu

Optimalan Tonus je prilagodljiv. Sistem može biti spreman u više različitih stanja, a najbolje stanje se menja kada se promene zadatak, okruženje ili očekivani zahtev.

Napetost je samo jedna promenljiva koja podešava Tonus. Veća napetost može poboljšavati spremnost do određene tačke, a zatim smanjiti fleksibilnost, preciznost ili efikasnost. Korisna oblast je zato radna zona, ne univerzalni maksimum.

Tonus prirodno radi sa Taktom: Tonus opisuje spremnost za sledeću akciju; Takt organizuje integralni korak ili ciklus kroz koji se ona izvodi. Tempo prilagođava brzinu izvođenja.

Primer

Žica violine nije korisna ni kada je labava ni kada je zategnuta do pucanja. Podešena je za traženi ton i funkciju. Kada se promeni cilj štimovanja, menja se i optimalna napetost.

Šta ovaj pojam nije

Tonus nije isto što i napetost, pobuđenost ili napor. Visok intenzitet može postojati uz loš Tonus.

Formalna / operativna napomena

Radni model: Θ* = arg max_Θ Q(akcija | Θ, kontekst), sa prilagodljivom radnom zonom Θ_min < Θ* < Θ_max.